ja_mageia

Sedmoga studenoga dobili smo zadaću da preuzmemo položaje od 1. bojne. Tijekom jutra najprije smo sa zapovjednikom 1. bojne Rašom obišli položaj na koti 559.

S toga položaja najbolje se vidio grad Trebinje.

Nakon toga smo se spustili zatim se popeli na položaj kod Ivanovog krsta.

Obišli smo položaje 1. bojne i zaključili da se oni nisu apsolutno utvrdili na položajima i da će to nas čekati. Na položajima nisu spojeni poljski telefoni te da ćemo morati ponovo minirati putove prema čukama. Nakon toga smo se spustili u Mokošicu, organizirali satnije i krenuli na položaje. Ovaj put planirali smo se prevesti na položaje preko Ivanice.

Međutim, negdje na pola puta od Mokošice do Ivanice na sredini ceste u jednom usjeku, pokvario nam se treći kamion dajc i zaustavio ostatak kolone. Nismo ga mogli zaobići ni s jedne strane, a nismo ga ni mogli maknuti. I tako nakon nekoliko minuta natezanja odlučio sam da prva dva kamiona s vojskom odu do Glavske, a ostali da se okrenu i spuste do Mokošice i nastave magistralnim putem prema Cavtatu i serpentinama prema Baletinama. Vojska na pokvarenom kamionu spustila se pješice u bazu.

Oni će se tijekom sutrašnjeg dana pokupiti i dovesti na položaje. Taj kvar kamiona zaustavio nas je u izvršenju zadaće sukladno prema planu.

Dva sata smo kasnili s preuzimanjem položaja. Primopredaja se vrlo brzo završila, jer 1. bojna nije bila na odmoru od iskrcavanja u Cavtatu. Preuzeli smo sljedeće položaje: 1. satnija preuzela je položaj na koti 559, 2. satnija preuzela je položaj uz put na Ivanovom krstu, i 3. satnija lijevo od njih kotu 534 prema položajima našega lijevoga susjeda. Na položaj kod Ivanovog krsta postavili smo jedan netrzajni top, jer je pokraj tog položaja prolazio jedini tenkoprohodan put prema Cavtatu. Iza toga položaja postavili smo našu minobacačku bitnicu.

Na večer je bio brifing u zapovjedništvu brigade i zapovjednik brigade Mareković me “šinfao” zašto nismo preuzeli položaje na vrijeme. Nisam htio zamarati ostali skup, objašnjavajući zapovjedniku o razlozima primopredaje položaja između nas 5. i 1. bojne, jer sam tada mislio da mi neće vjerovati da jedan kamion može blokirati cijelu kolonu i dovesti do pitanja izvršenja zadaće. Kada je Korade završio s izlaganjem, zapovjednik brigade je rekao da ostanem u zapovjedništvu nakon sastanka.

Nakon sastanka, zapovjednik brigade je sjeo na fotelju, uzeo nekakvu bijelu knjigu pozvao me i prstom pokazao na jedan dio knjige. Dok sam se saginjao i pokušao pročitati rekao je: “Bi li htio preuzeti ovu dužnost?”

Ta knjiga bila je novi ustroj 1. gardijske motorizirane brigade. Pokazao mi je mjesto zapovjednika oklopno mehanizirane bojne. Pošto me zatekao tim pitanjem, a on je i računao na to, rekao mi je da nekoliko dana razmislim i da mu javim. Nešto prije ovoga bilo je govora o ustrojavanju zapovjedništva ZNG-e.

To zapovjedništvo trebalo je biti zapovjedništvo svih djelatnih operativnih postrojbi tipa ZNG-e Hrvatske kopnene vojske. U to zapovjedništvo trebali su otići iz brigade zapovjednik naše brigade Marijan Mareković i njegov zamjenik Jozo Miličević.

Poradi toga u Zagreb su otišli Damir Tomljanović - Gavran, zapovjednik 4. bojne i Tomo Medved zamjenik zapovjednika 2. bojne. Gavran je trebao preuzeti 1. A brigadu ZNG-e, a na mjestu zamjenika zapovjednika trebao je biti postavljen Medved. Oni su se u Zagrebu počeli pripremati za preuzimanje brigade. Ove informacije sam naknadno prikupio.

S njima u Zagreb bile su povučene 4. i 6. bojna. One su trebale biti zapovjedna okosnica formiranja nove 1. bojne. Već tada bio je određen njihov zapovjednik i zamjenik. Zapovjednik je trebao biti Ivica Krizmanić, a zamjenik zapovjednika Branko Predragović.

Međutim, do ustrojavanja zapovjedništva ZNG-e se odustalo tako da je tadašnji zapovjednik Mareković i dalje ostao zapovjednik 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi”. Unatoč tome do kraja godine bilo je predviđeno preustrojavanje A brigada ZNG-e u gardijske motorizirane brigade. Najveća značajka tog preustroja bila je u tome što se konkretno kod nas u brigadi trebalo iz šest pješačkih bojni ustrojiti samo tri pješačke bojne.

Znači, već tada smo trebali otprilike “šest litara vode strpati u posudu od 3 litre”.

To pretakanje i nije išlo baš najbolje.

Isto tako, zbog neustrojavanja Zapovjedništva ZNG-e došlo je do pomijeranja zapovjednika te nove prve bojne. Za zapovjednika je postavljen Tomo Medved, a za njegova zamjenika Ivica Krizmanić. Za zapovjednika 2. bojne bio je određen Damir Tomljanović - Gavran, a za njegova zamjenika Dragan Basić. Za zapovjednika 3. bojne bio je određen Božo Kožul, a za njegova zamjenika Ante Anić.

Nakon toga otišao sam do Koradea i odmah mu sve ispričao. Nakon toga on je postavio pitanje što će biti sa njim. Potom smo se, pošto je stanje na crti bilo u redu vratili u bazu.

Na položajima uvodimo dežurstvo zapovjednika satnija.

Osmoga studenoga obišao sam položaje. Vojska se počela utvrđivati. Nosili su grede i daske na položaje i gradili mala skloništa koja ih mogu zaštiti od prirodne kiše, a pogotovo od četničke “kiše granata”.

Potom sam obišao tenkiste. Oni su imali potrebe za madracima. Isto tako primijetio sam da je naša desetina veze započela razvlačiti telefonsku žicu po položajima od jedne do druge satnije.

Po našem desnom susjedu 156. brigadi HV neprijatelj je topnički djelovao tako da su oni uzvratili na provokaciju. Isto tako posada pokvarenog kamiona od jučer, dovezla se na položaje i priključila svojoj postrojbi.

Danas smo trebali dobiti maljutke iz 2. bojne, ali nismo, jer njima nisu stigli fagotisti iz 3. bojne. Navečer sam otišao u zapovjedništvo brigade i uzeo podatke o ustroju oklopnomehanizirane bojne.

Devetogastudenoga bio sam u obilasku postrojbe na položajima. Naši logističari podigli su madrace iz brigadne logističke satnije i dali ih tenkistima. Na sastanku smo dobili zapovijed da instaliramo jednocijevac 20 mm na koti 559. Brigadna tehnička struka ga je trebala rastaviti, da bi ga naši mogli lakše odnijeti na kotu. Zatim su ga brigadni tehničari trebali ponovo sastaviti.

Navečer poslije sastanka u zapovjedništvu brigade rekao sam zapovjedniku brigade da pristajem na njegovu ponudu zapovjednika oklopnomehanizirane bojne.

Desetogastudenoga bio sam u obilasku postrojbe na položajima. U deset sati, na položaj kota 599, 3. satnija odnosi jednocijevac 20 mm.

Nakon toga su ga tehničari sastavili. Ja sam se dogovarao sa desnim susjedom da se spojimo telefonskom žicom.

Na večer na teren dolazi referent opskrbne službe Damir Štefančić s kuharicom Nevenkom Posavec i robom (vino, patke, zečevi).

Jedanaestoga studenoga rano ujutro odlazimo kombijem po prikrivnu odoru u Split. Međutim, pošto je padala lagana kiša negdje oko četiri kilometara od Kleka, vozač Štefančić nije prilagodio brzinu vožnje tako da smo na jednom blagom zavoju počeli kliziti u desno, a zatim se prevrtavati. Sreća što na tom dijelu puta nije bilo provalije niti je iz suprotnog smjera naišlo neko vozilo koje bi nas moglo pregaziti. U tom prevrtavanju, kako nisam bio vezan, pao sam na Štefančića i slomio mu ključnu kost. Jakša je sjedio pozadi baš kao i meni i njemu nije bilo ništa. Nazvao sam naše u bazu da nam pošalju sanitet po Štefančića i drugo vozilo. Nakon nešto manje od sat vremena došla su dva vozila. Jedno je odvelo Štefančića u bolnicu dok smo Jakša i ja s drugim vozilom nastavili prema Splitu. Kad smo stigli ubrzo smo ustanovili da u Splitu nema dućana u kojem bismo mogli kupiti prikrivnu američku odoru. Nakon toga smo se vratili u Mokošicu.

Dvanaestoga studenoga odlazim na položaje. Javljeno mi je da su jučer naši brigadni inženjerci ipak premjestili minsko polje na zadnji zavoj prema selu Poljice kod Ivanovog krsta. Kako se vojska utvrđivala na položajima i pri tome morali nositi velike grede na čuke, znatno su se oznojili i morali su se negdje okupati. Zbog toga je Korade dopusto da se na večer može jedna skupina spustiti u Mokošicu, istuširati se i ponovo se vratiti na položaje. Takva praksa bila je svaki dan prije zalaska sunca.

Trinaestoga studenoga odlazim na položaje i tamo su me zapovjednici obavijestili da je top 20 mm na koti 599 neispravan i da ga moraju skinuti s položaja. Na večer smo dobili informaciju da ćemo na njegovu mjestu morati staviti PAM. Njega ćemo dobiti od brigadne tehničke službe.

Na večer odlazi druga ekipa na kupanje u Mokošicu.

Korade se potrudio i organizirao večeru za operativca Edu, zapovjednika 1. bojne Rašu, zapovjednika 2. bojne Kožula, Basića i Kukeca. Kasnije su došli zapovjednik brigade Mareković i njegov zamjenik Miličević te zapovjednik južnog bojišta general Bobetko.

Četrnaestoga studenoga 1. bojna odlazi u Zagreb. Bio je to zadnji teren za ovu bojnu. Bojna se ukida, a garda ulazi u nove postrojbe unutar brigade.

Dobili smo protuzrakoplovno oružje (PKVT) 14,5/2 od Baljkasa za položaj pokraj Ivanovog krsta. Međutim, kad smo ga namjestili i pokušali isprobati ustanovili smo da je bez udarne igle i bez odgovarajućeg strjeljiva. Trebao nam je još jedan dan da to oružje stavimo u funkciju.

Polako završavamo s utvrđivanjem položaja.

Danas sam se pri povratku sa kote 599 spustio izravno na put pokraj položaja Ivanovog krsta i tom prilikom izgubio dva dijela s kamere. To spuštanje na kraju je trajalo najmanje sat vremena duže, nego da sam išao uobičajenim putem oko nekoliko brda. Kako je bilo predvečerje, odustao sam od traženja izgubljenih dijelova kamere. Bez njih nisam mogao više snimati tako da ću ih sutra morati potražiti.

Večeras i treća ekipa odlazi na kupanje. Isto tako na večer smo dobili informaciju da je u Klek stigla nova 1. satnija nove 1. bojne, koja se sprema polako preuzeti kompletne položaje brigade.

Petnaestoga studenoga odlazim na položaje. Konačno smo pri samom kraju utvrđivanja svih prvih položaja. Do večeri bi trebali završiti s kompletnim utvrđivanjem.

To utvrđivanje bilo je utoliko teže što je kompletna naša garda znala da je to trebala odraditi 1. bojna. Zbog toga je na neki način i ostala duže na položajima poslije iskrcavanja u Cavtatu, upravo zbog toga što se čekalo da se utvrde, pa tek onda da predaju položaje. Korade i ja bili smo svjesni zašto smo dobili zadaću da preuzmemo položaje 1. bojne umjesto da ponovo preuzmemo položaje koje smo i sami zauzeli poslije iskrcavanja u Cavtatu i poslije toga dobro utvrdili.

No, nismo si mogli pomoći. To je bila naša stvarnost, kako tada tako i u puno slučajeva i poslije.

Pošto sam jučer izgubio neke dijelove kamere, otišao sam ponovo na kotu 599 i spustio se istim putem kojim sam se i jučer spustio, s ciljem da pronađem izgubljene dijelove. Na samom dnu pronašao sam okvir za gledanje, ali spužvicu za mikrofon nisam.

Na položajima je bilo hladno tako da je vojska tražila zimska odijela. Potom smo na večer otišli na sastanak u brigadu. Na sastanku nije bilo ništa novo. Kasnije je Korade opet organizirao večeru i pozvao doktore iz baze MASCH.

Šesnaestoga studenoga obilazim položaje. Danas je 3. bojna smijenila našeg lijevog susjeda 2. bojnu.

Sedamnaestoga studenoga dobili smo pult s 4 maljutke. S njima su rukovali Hiržin i Pokus.

Osamnaestoga studenoga u izviđanje naših položaja došli su zapovjednici nove 1. satnije 1. bojne. Kad su obišli sve položaje vratili su se u bazu. Bila je to priprema za primopredaju položaja.

Devetnaestoga studenoga obilazim postrojbu. Na položajima nije bilo ništa novo. Kako je bilo očito da neprijatelj više nema nikakve snage da izvede neki napad i da je svjestan kako Hrvatska vojska diktira tempo na tome ratištu odlučio sam otići doma, na kratki odmor prije nego preuzmem novu dužnost.