ja_mageia

U prvoj knjizi “Deset godina poslije”, kao autentično ratno svjedočanstvo o Domovinskom ratu, nastojao sam prikazati zašto i kako sam pristupio ZNG-e te na koji sam način kao gardista i zapovjednik voda 1. satnije 5. bojne te zapovjednik 1. satnije 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” zajedno s gardistima, pričuvnim vojnicima iz ostalih postrojbi te policajcima ratovao na Banovini i u zapadnoj Slavoniji protiv Jugoslavenske narodne armije i domaćih agresora - četnika tijekom godine 1991. do odlaska na novu dužnost 1992.

Osmoga kolovoza oko podneva, dobio sam suglasnost od zapovjednika 1. bojne 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” Ivana Rašića - Raše da mogu prijeći na novu dužnost, zamjenika zapovjednika 5. bojne u istoj brigadi. Odmah nakon priopćenja suglasnosti, Rašo je napustio našu bazu u Mokošici. Imao sam osjećaj kao da nije htio razgovarati.

Desetoga kolovoza oko jedan sat ujutro “Oblak 50” i “40” dobio je zamjenu i vratio se u svoju bazu.

Dan ranije, kasno navečer dobili smo zadaću da sa “Žunom 14”, Darkom Katušom napadnemo i zauzmemo Strmničko brdo. Žuna je bio naziv na radiovezi za 3. bojnu.

Četrnaestoga kolovoza ujutro Korade je morao žurno u zapovjedništvo brigade. Mislim da ga nije trebao zapovjednik nego netko drugi iz brigade i da znam tko, ali sada nije toliko bitno. Ako će ta osoba čitati ovu knjigu sigurno će se prepoznati. Uglavnom, kad se Korade vratio rekao mi je da brigada ide na odmor i da zapovjednik brigade ima namjeru nas, 5. bojnu ostaviti na terenu. Kad se brigada vrati, onda bismo se mi trebali odmoriti. Pokušali smo odgonetnuti zašto je zapovjednik baš nas odabrao da ostanemo na terenu. Mi smo vrlo često, ne samo tada već i poslije, razgovarali o tome kakav nas zapovjednik vodi. Pokušali smo ga psihološki opisati, kakav je zapovjednik, čemu je sklon, kome je privržen, je li moralan, pa čak i ono čiji je igrač itd. To nam je bilo vrlo bitno, jer kako su godine prolazile u Domovinskom ratu bilo je puno igrača koji su “puhali u pojedine trube”. Uglavnom kad smo imali dobre informacije o tim i takvim ljudima imali smo vrlo jasnu sliku o kakvim se ljudima radi. Poslije nam se dešavalo, kada smo izišli iz brigade, da se na pojedinim ratištima prema nama nadređeni odnosio na dvojak način. Kada se trebao odlučiti između nas i neke njegove domaće postrojbe uvijek su te njegove domaće postrojbe izvukle deblji kraj.

Petnaestoga kolovoza ujutro Korade i ja otišli smo u zapovjedništvu brigade. Onaj dio gardista koji je trebao otići, spremao se na put prema Zagrebu. Dok smo se nalazili u zapovjedništvu brigade u našem zapovjedništvu bili su Edo, glavni operativac i Zvonimir Kovačević, obavještajac u brigadi. Za vrijeme odmora u zapovjedništvu brigade trebao je ostati operativac Ivan Raos. Njegova zadaća bila je da po potrebi koordinira s nama.

Osamnaestoga kolovoza rano u jutro dobio sam zapovijed da se s vojskom uputim u selo Suše, jer su opet napušteni neki naši položaji koje je držala pričuvna postrojba.

Dvadeset i petoga kolovoza u devet sati imali smo sastanak kod zapovjednika južnog bojišta generala Bobetka. Sutra je trebala početi operacija “Barba”. Operacija se odnosila samo na područje oko Strmničkog brda. Mi smo dobili zadaću zauzeti Zelenikovac, tt 738, položaj jugoistočno od Strmničkog brda.

Drugoga rujna 5. bojna odlazi na odmor. Garda se tijekom dana nervozno spremala za put. Svi su jedva čekali da odu.

Kako su ostale bojne stizale na teren, tako smo izlazili iz kuća u kojima smo bili smješteni u Mokošici da bismo ih predali 2. bojni.

Po povratku s odmora dvadesetoga rujna smjestili smo se u iste kuće iz kojih smo izišli prije nego smo otišli na odmor. Druga bojna je tijekom dana izašla iz tih kuća i predala ih nama.

Sedamnaestoga listopada bilo je u planu čišćenje oružja i sređivanje opreme te slobodne aktivnosti u funkciji pojačanja kondicijske spremnosti pojedinca te postrojbe kao cjeline.

Drugoga studenoga započeli smo s detaljnim čišćenjem oružja i vojne opreme koje je trajalo nekoliko dana. Tijekom tih dana pokušali smo gardu što više odmoriti. Slali smo ih u grad kako bi se vratili u civilni život.

Danas je Korade organizirao večeru za zapovjednika 1. bojne Rašu i Kukeca. Korade je za takve stvari bio izuzetno vješt. Veliki gurman i znalac za dobru hranu i vino. U tom pogledu nitko mu nije bio ravan.

Sedmoga studenoga dobili smo zadaću da preuzmemo položaje od 1. bojne. Tijekom jutra najprije smo sa zapovjednikom 1. bojne Rašom obišli položaj na koti 559.

Dvadesetoga studenoga ujutro dolazim u Zagreb i javljam se zamjeniku zapovjednika brigade Miličeviću. Poslije podne odlazim u Varaždin. U Varaždinu ostavljam poštu i uvjeravam sam sebe da je u vojarni sve u redu. Navečer sam otišao doma.

Dvadeset i petoga studenoga, nakon zasluženog odmora, garda je čistila oružje i opremu i odmarala se.

Navečer smo imali sastanak na kojem sam dobio zadaću da sutra preuzmemo položaje 2. i 3. bojne ispred sela Zagradinje i Glavske.

U međuvremenu novi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske general Janko Bobetko u sklopu plana ustrojavanja novih gardijskih brigada predložio je predsjedniku Republike Franji Tuđmanu da se na području sjeverozapadne Hrvatske u Varaždinu ustroji jedna od njih u kojoj će nositelj ustrojavanja biti upravo naša 5. bojna iz 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi”.